Pregled teksta mojrad.net

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Svemir - cosmos - univerzum". Rad ima 13 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati ovde.


SVEMIR - COSMOS - UNIVERZUM 
 
HIPOTEZE O NASTANKU KOSMOSA
Starogrčki filozof Aristotel prvi je, još 340. godine prije nove ere, iznjeo ubjedljive razloge da Zemlja nije ravna ploča. Prvi razlog bio je taj što je uvidio da pomračenje Mjeseca izaziva Zemlja koja se nađe između Meseca i Sunca. On je primjetio da je sijenka na Mjesecu uvijek bila kružna, što se nikada ne bi dogodilo u slučaju da je Zemlja ravna ploča.
Aristotel je vjerovao da je Zemlja statična i da je ona centar Vasione. Smatrao je da su ostala nebeska tijela raspoređena tako da kruže oko Zemlje. Kasnije, mnogo godina poslije Aristotela, tačnije u II vijeku prije nove ere, ovu sliku kosmosa razradio je Ptolomej i postavio prvi kosmološki model. Ovo nije bio kosmološki model u pravom smislu te riječi, on nije govorio o tome kako je svemir nastao, kako se razvijao i šta će se sa njim dogoditi, nego je samo govorio u kom stanju svemir postoji.  Ptolomej je smatrao da je Zemlja obavijena nizom od osam kristalnih sfera na kojima su raspoređeni Sunce, Mesec, planete (pet poznatih u to vrijeme – Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn) i zvijezde.
Još jednostavniji model svemira izložio je poljski sveštenik Nikola Kopernik 1514. godine. Prema njegovom modelu u središtu vasione nalazilo se Sunce, a Zemlja i planete su se oko njega kretale kružnim putanjama.
Bilo je potrebno da prođe skoro cijeli jedan vijek da bi ova ideja bila ozbiljno shvaćena. Tada su dva astronoma Johan Kepler i Galileo Galilej počela javno da podržavaju Kopernikov model. Konačan poraz modeli Aristotela i Ptolomeja doživeli su 1609. godine. To je jedna od najvažnijih godina u historiji astronomije, godina kada je Galilej pronašao teleskop i njime počeo da posmatra noćno nebo. On je svoja posmatranja koncentrisao na najvecu planetu Suncevog sistema - Jupiter i dosao je do jednog vrlo vaznog otkrica - ustanovio je da oko Jupitera kruzi nekoliko malih satelita (Io, Evropa, Ganimed i Kalisto – kasnije nazvani Galilejevi sateliti). Ovo je znacilo da ne mora bas sve da kruzi oko Zemlje, kao sto su smatrali Aristotel i Ptolomej. U isto vreme Kepler je doradio Kopernikovu teoriju, izlozivsi zamisao da se planete ne krecu po kruznim vec po elipticnim putanjama. Ovim otkricem predvidjanja su se u potpunosti poklopila sa nalazima posmatranja.
 
Uzimajući u obzir sve spoznajne stečevine, I. Newton utemeljuje novu mehaniku: uvodi silu, koja je jednaka umnošku mase i ubrzanja tijela, te opcu gravitaciju s privlacnom silom izme&u masa, na temelju cega su se mogla obrazložiti gibanja svih tijela u Suncevu sustavu. Gravitacija je bila kljuc za nebeska gibanja, a njegova je fizika bila teorija reda u svemiru. Me&utim, proracun gravitacijskog me&udjelovanja više planeta i Sunca (tzv. problem me&udjelovanja tri i više tijela) bio je toliko složen da se nije cinio potpuno rješivim, pa je i sam Newton spominjao neke nepravilnosti u gibanju planeta koje bi mogle voditi raspadu Suncevog sustava, ako u odre&enim trenutcima ne bi došlo do korekcije putanja; zakljucio je kako je Božji periodicni zahvat neizbježan da bi se održala uravnoteženost sustava.
...

---------- KOMPLETAN RAD PREUZIMATE KLIKOM NA LINK ISPOD. ----------





Fotografija dokumenta