Pregled teksta mojrad.net

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Dworkin". Rad ima 15 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati ovde.


Tri ideala prosvetiteljstva
ipak je reč o sistematskom misliocu. U cjelom njegovom opstenom
djelu, o zajednici i zajedništvu, političkim vrlinama i dužnostima
eksplicitno se govori manje no o drugim temama značajnim za libe-
ralizam i političku filozofiju uopće. Ova manja kvantitativna zastu-
pljenost može da dovede u zabunu da je reč o sporednoj temi, mada je relevantnost ovog koncepta podjednaka često diskutovanim Dworkinovim temama, kakve su teorija prava ili koncepcija socijalne jednakosti. Stoga možemo reći da se relevantnost nalazi u nesrazmeri kako sa prostorom koji Dworkin posvećuje razradi ovog koncepta, tako i sa obimomrecepcije i pažnjom koju ovom konceptu pridaju Dworkinovi kritičari.
Prema Dworkinovom mišljenju, kompaktna liberalna teorija,
kao i liberalna praksa, mora da izbalansira tri ideala prosvećenosti:
slobodu , jednakost i zajedništvo. U političkoj teoriji je široko rašire-
no verovanje da je neizvodljivo podržavanje ova tri ideala, a da tad ne prevagne na jednu stranu. Još radikalnije tumačenje podrazumeva da su ove vrednosti međusobno suprostravljene da, recimo, sloboda pojedinca isključuje distributivnu jednakost i vrednosti zajenice, ili da se zahtevi zajednice moraju staviti ispred individualne slobode.
Liberalizam se tako tradicionalno shvatao kao koncepcija koja pret-
postavlja ideal slobode, autonomije i samoodređenja pojedinca, a
degradira vrednosti ostala dva ideala. Čak i kada se sloboda upotpunjuje sa jednakošću, kada se ova dva ideala tumače kao komplementi u jednom egalitarističkom liberalizmu, kritičari napominju da su premise liberalizma inkompatibilne se bilo kakvom „teorijom zajednice“. Ipak, Dworkin primećuje da je tek nekolicina liberala neprijateljski nastrojena prema idealu zajedništva. U većini, liberali često ističu da su građanska podrška i republikanski ideali, građanske vrline i uzajamno uvažavanje, međusobno povjerenje i solidarnost vrijedni i neophodni ciljevi. Da li je ovo saznanje praćeno i
adekvatnom teorijskom konceptualizacijom, da li su liberalni mislioci dovoljno ispitali kompatibilnost ideje zajedništva sa pojedinim fundamentalnim individualističkim delovima svoje teorije, različito je pitanje, od kojeg zavisi validnost kritike liberalizma.
Jedna pak integralna liberalistička teorija trebala bi da pokaže
na koji se način ove ideje uzajamno podstiču. Dworkinov liberalizam
bi trebao da ujedini ove ideale, a ne da ih međusobno suprotstavi.
Ovako shvaćen, liberalizam „održava univerzalnu viziju ljudskog
blagostanja i dostojanstva koja velikom broju političkih ideala, koji
se često smatraju odvojenima, daje značenje, jasnoću i ujedinjuje ih.
Osnovu ove dublje vizije koja ujedinjuje čini etika, a ne od nje neza-
visna politika.“
Ovakav metodološki pristup Dworkin naziva etičkim individualizmom.
U ovom segmentu je eksplicitan Dworkinov otklon od Rawl-
sovog poimanja liberalizma kao striktno političke teorije. Uzimajući u
obziru da adekvatna politička teorija mora da integriše tri vrijednosti,
koje nisu isključivo političkog karaktera, Dworkin se ne slaže sa ide-
jom da je pravda kao prevashodni predmet političke filozofije neza-
visna od šireg etičkog sadržaja. Etički individualizam polazi od
...

---------- KOMPLETAN RAD PREUZIMATE KLIKOM NA LINK ISPOD. ----------





Fotografija dokumenta