Pregled teksta mojrad.net

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Aristotel - Metafizika". Rad ima 8 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati ovde.



ARISTOTEL, METAFIZIKA
(Λ. XII.)
Seminarski rad iz kolegija Grčka filozofija II
Osijek, 2009.
ARISTOTEL
( Stagira,384. pr. Kr.-Halkida,322. pr. Kr.)
-starogrčki filozof
Najvažnija djela: Organon, Fizika, Metafizika, Nikomahova etika, Politika, Poetika, Retorika.
O METAFIZICI
V. F. Asmus je rekao :
“Metafizika je velika Aristotelova knjiga. U onome sklopu u kojem je došla do nas ona jest nesavršena…Pa ipak to je knjiga iznenađujuća i neponovljiva. Zadivljuje punoća I širina obuhvata, veliko umijeće i točnost pri uobličavanju pitanja. Po toj su se knjizi tiijekom vijekova učili filozofiji narodi Istoka i Europe. Tko je upoznao tu knjigu, upoznao je samu filozofiju, prodro je u njezine dubine, borio se s njezinim teškoćama i protuslovljima, uznosio se na njezine visove i trpio od njezine ograničenosti. Ari
...............................NAMERNO UKLONJEN DEO TEKSTA.................................
ao pojedinačne gromade u močvari nagađanja. Vrhunac takve izričajne nakupine je svakako XII. knjiga-jedinstvena složevina fizike, zvjezdoznanstva, ontologije i bogoslovlja. Kao zaprisegnuti platonic, mladi Aristotel mogao je pisati i krasopisno, ali pozniji Aristotel istodobno je i drugačiji, onakav kakav je najviše u Metafizici: samosvojan I posve “neplatoničan” i sadržajem i oblikom iskaza. Potrebno je imati na umu da je Aristotel uvoditelj jednog novog mislilačkog izraza i koji je korjenito odmaknuće od umjetničkog oblika platonske pjesnički misaone skladbe. Kad se malo bolje zaviri u sam jezik kojim je pisano dotično veledjelo otkriva se njegova složenosti i zamršenost, ali i točna i pomna primjena izričajnog oblika na smisleni sadržaj, jednoznačnost i određenost strukovnog rječnika, potpuno odbacivanje govorničkih doskočica, suhoća i zbijenost iskaza, neopoziva strogoća u izjavama, a iznad svega: smireno i činjenično izlaganje. Dakle, njegov način umovanja i izraza nije ni književan ni maštovit, nego je strogo analitički. Imajući na umu sve izneseno, može se reći: neusklađenosti i neujednačenosti susreću se na različitim razinama, od okvirnog sklopa do uporabe pojedinačnog nazivlja. Povijest Metafizike je istovjetna s poviješću njezina tumačenja, prihvaćanja i nasljedovanja ili pak odbacivanja i poricanja. Antimetafizičari običavaju tvrditi kako je sam naziv metafizike potekao od knjižničarske dosjetke, podvale; te da ono “iza fizike”, ono što joj je došlo otraga, odjednom znači i “pozadina fizičkog ili tvarnog svijeta”. Međutim, kako god se tumačila Aristotelova prva filozofija, ona je mogla djelovati i utjecati samo kad se tumačila, to jest: poznavala. A sudeći po svemu, ona se nije uvijek poznavala, pa ni tumačila. Prvi potpun prijevod Metafizike na latinski načinio je Wilhelm von Moerbeke (oko 1270.). Što se Metafizika više proučavala I tumačila, nastajale su i sve posebnije teškoće, jer su se sada uz brojne latinske prijevode I komentare počeli javljati i mnogobrojni prijevodi na moderne jezike (od kojih je svakako najstariji španjolski prijevod s kraja 15. stoljeća). Tekst Metafizike prvotno nije bio predviđen za objavljivanje, nego je po namjeni i naravi tek predložak za predavanja i pouku iz prve filozofije; pa iako je ona okvirno jedinstveno djelo , ima u toj knjizi brojnih neujednačenosti I različitosti, koje otežavaju čitanje, razumijevanje, a iznad svega prevođenje.
...

---------- KOMPLETAN RAD PREUZIMATE KLIKOM NA LINK ISPOD. ----------





Fotografija dokumenta