Pregled teksta mojrad.net

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Neutrino". Rad ima 8 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati ovde.


NEVIDLJIVA ČESTICA, MISTERIOZNI NEUTRINO
1
Uvod
Introduction
Neutrino je elementarna čestica bez električnog naboja i gotovo isključivo vezana uz elementarnu slabu silu koja je odgovorna za radioaktivni raspad kemijskih elemenata. Neutrinovo međudjelovanje s materijom je tako slabo da neutrino može kod stanovite energije proći bez apsorpcije kroz olovni zid debljine oko stotinu svjetlosnih godina (sjetite se: svjetlo u osam minuta prijeđe udaljenost od Sunca do Zemlje, 150 milijuna km!). Stručno se kaže da neutrino ima vrlo mali udarni presjek s materijom. Neutrino je uz foton najbrojnija čestica u svemiru. U jednoj sekundi kroz naše tijelo prođe milijarde neutrina, a da mi to niti ne osjetimo. Čak naše tijelo koje ima oko dvadesetak miligrama radioaktivnog kalija emitira nekoliko stotina milijuna ne-utrina po danu! Za fundamentalno istraživanje koje pokušava odgovoriti na staro Faustovo pitanje: Was die Welt im Innersten zusammen halt (od čega se sastoji naš svemir i mi u njemu) neutrino je bio važan objekt studija kako u prošlosti, tako i danas. Najnoviji pokusi vezano za neutrino ukazuju na važnost ove čestice prilikom budućih istraživanja svemira. Paradoksalno je da je upravo neutrinovo svojstvo zanemarivog udarnog presjeka s materijom omogućilo početak neutrino astronomije i da je neutrino jedini mogući 'izvjestitelj' samog hipotetičkog početka našeg svemira, 'Big Banga' (Velikog praska).
2
Povijest istraživanja neutrina
History of neutrino research
Povijest istraživanja neutrina je klasičan primjer metode i razvoja moderne fizike visokih energija. Koncem 19. stoljeća indirektni početak povijesti neutrina bilo je slučajno otkriće 'čudnih' zraka francuskog fizičara Henri Becquerella i kasnijeg otkrića elementa radija od strane Marie i Pierre Curiea. Daljnjim istraživanjima je pronađeno da radioaktivni elementi emitiraju tri različite vrste čestica nazvane: alfa, beta i gama. Za otkriće neutrina važan je takozvani beta (elektron) raspad radioaktivnih elemenata. Kod alfa raspada u konačnom stanju postoje dvije čestice i radi očuvanja energije alfa čestica mora imati određenu energiju. To nije slučaj kod beta raspada gdje također u konačnom stanju opserviramo samo dvije vidljive čestice, ali za razliku od alfa raspada kod beta raspada elektron ima čitav spektar različitih energija, što je u sukobu sa zakonom o očuvanju energije. Očuvanje energije je sakrosantni zakon u makrofizici. Je li moguće da u mikrofizici nema očuvanja energije? Wolfgang Pauli (slika 1 ), poznati austrijski fizičar u Zurichu nije se mogao pomiriti s idejom o neočuvanju energije.
Slika 1. Dr Wolfgang Pauli, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1945.
Zato je ad hoc predložio, da kod beta raspada u konačnom stanju postoji još jedna čestica. Ona je bez naboja i tako slabog međudjelovanja s materijom da ju mi ne opserviramo, ali ona odnese energiju koja je navodno izgubljena. Ta fiktivna čestica garantira očuvanje energije i momenta kod beta raspada. Pauli ju je nazvao neutron i naslućivao da je ona bez mase slično kao gama čestica (foton, 'atom svjetlosti'). Sam nije bio zadovoljan sa svojim prijedlogom, jer je izjavio, da je ne-fizikalno predložiti nešto što se ne može mjeriti. Godine 1930. Pauli šalje svoj prijedlog u obliku pisma sudionicima Fizikalne konferencije u Tubingenu (Njemačka) na kojoj se je diskutiralo o problemu beta raspada. Tako je malo cijenio važnost svog prijedloga, koji je kasnije postao osnova fundamentalnog istraživanja slabih sila, da sam nije došao na konferenciju, jer nije htio propustiti svečani ples na svom Institutu. U pismu je naveo da se njegova hipoteza ne može smatrati ozbiljnom, osim ako članovi konferencije predlože metodu kako eksperimentalno otkriti tu misterioznu česticu. Kako bi se Paulijeva čestica razlikovala od neutrona, kojeg je Sir James Chadwik otkrio tek 1932. godine, poznati talijanski fizičar Fermi nazvao je tu česticu ne-utrino, što na talijanskom znači mali neutron. Fermi je na jednoj bezazlenoj pretpostavci konstruirao novu fundamentalnu teoriju fizike slabih sila koja je protumačila beta raspad, gdje se neutron raspada u proton, elektron i neutrino (n—p+e+v).
...

---------- KOMPLETAN RAD PREUZIMATE KLIKOM NA LINK ISPOD. ----------





Fotografija dokumenta