Pregled teksta mojrad.net

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Njutnovi zakoni dinamike". Rad ima 14 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati ovde.


Seminarski rad:
Njutnovi zakoni dinamike
Nastavnik:
2011
Sadržaj
1 UVOD 1
2 ISAK NJUTN (ISAAC NEWTON) 2
3 SILA I VRSTA SILE 3
3.1 ČETIRI OSNOVNA TIPA SILA 4
4 NJUTNOVI ZAKONI DINAMIKE 5
4.1 PRVI NJUTNOV ZAKON ( ZAKON INERCIJE ) 5
4.2 DRUGI NJUTNOV ZAKON (PRINCIP NEZAVISNOG DJELOVANJA SILA) 8
4.3 TREĆI NJUTNOV ZAKON (ZAKON AKCIJE I REAKCIJE) 10
5 ZAKLJUČAK 12
6 LITERATURA 13
UVOD
Pitanja o zakonitostima kretanja tijela koja međudjeluju sa okolinom osnovna su pitanja koja je moguće postaviti o svijetu oko nas. Ta su pitanja obilježila razvoj fizike krajem 19. vijeka.
Bitne ideje i zakone koji uspješno rješavaju ovu problematiku iznio je Njutn u djelu Principia (1687.).Ova su pitanja, međutim, zaokupljala pažnju naučnika i u toku dva milenijuma prije Njutna.
Jedno od osnovnih pitanja u vezi sa kretanjem tijela je: Koje je prirodno stanje kretanja tijela?
Do pronalaženja zadovoljavajućeg odgovora, datog u okviru Njutnove mehanike, trebalo je proći gotovo 2000 godina počevši od prve slike što su je razvili antički filozofi, posebno Aristotel (384. - 322. godine p.n.e.).
Aristotel u svom djelu Fizika, koja je bila temelj učenja sve do Galileia i Njutna, raspravlja o kretanju u smislu postojanja prirodnih kretanja koja se odvijaju sama po sebi i za koja nije potreban vanjski uticaj, i neprirodnih koja se ne odvijaju sama po sebi i za koja mora postojati vanjski uticaj.
Prirodna zemaljska kretanja, prema Aristotelovom shvatanju, su spuštanje ''teških'' tijela na Zemlju, dizanje ''laganih'' tijela uvis.
Aristotel je svoje zaključke donosio samo na temelju opažanja, a površan posmatrač će i danas reći da težak kamen pada na Zemlju i kad na njega ne djelujemo, a da se topli zrak ili dim diže uvis sam po sebi.
Nebeska tijela, prema Aristotelu, kreću se po kružnicama takođe sama po sebi.
Neprirodna kretanja su, naprimer, kretanje ''teškog'' tijela naviše ili ''laganog'' naniže.
U ovaj tip kretanja spada i svako horizontalno kretanje, jer u tom kretanju nema elemenata prirodnosti.
Upravo Galilei, razmatrajući horizontalno kretanje, počeo je rušiti shvatanje koje je dominiralo gotovo 20 vijekova.
Aristotel je smatrao takođe da je za održavanje konstantne brzine pri kretanju tijela potrebno vanjsko djelovanje. Ovo je i najveća zabluda prednjutnovske mehanike.
Ono što još bitno nedostaje u aristotelovskoj filozofiji je: predviđanje kako bi se određene pojave trebale odvijati u novoj situaciji i eksperiment kojim bi se predviđanja provjerila (potvrdila ili opovrgla).
Da bismo shvatili ogroman Njutnov doprinos mehanici, treba imati uvid u ideje koje su postojale prije njega, u bitne korake koje je morao učiniti, uključujući njegove prethodnike i savremenike, da bi se odstupilo od aristotelovske fizike dominantne gotovo dva milenijuma.
...

---------- KOMPLETAN RAD PREUZIMATE KLIKOM NA LINK ISPOD. ----------





Fotografija dokumenta